ZAŠTO NE JESTI MESO?

“Lijepo je iesti kad ne trebaš razmišljati od čeqa je krepao tvoj ručak” ironično je jednom ustvrdio kršćanski teolog  J.H. Kellogg.

Vegetarijanstvo, općenito, mogli bismo ustvrditi, ima dva korijena: moralno-etički i zdravstveno-nutricionistički. Za potrebe ovog materijala nećemo se zadržavati na onom prvom (premda ga ni u kom slučaju ne treba smatrati manje važnim) nego ćemo ukratko razmotriti drugi.

Prije svega treba razjasniti nesporazum oko navodne “veće hranjive vrijednosti mesnih proteina”. Prema službenim nutricionističkim tablicama, redoslijed količine i kvalitete proteina u namirnicama je slijedeći:
1. Soja
2. Pečurke i suho povrće
3. Sirevi
4. Bademi
5. Meso
6. Orasi, lešnjaci
7. Jaja

Drugo je pitanje (oko kojega suvremeni nutricionisti još vode bitku sa zagovornicima vegetarijanskih principa) problem navodne nezamjenjivosti nekih mesnih proteina biljnima. Ne ulazeći dublje u rasprave i argumentiranja, recimo samo da moderna svjetska nutricionistika stoji na poziciji “nedostatnosti bezmesne prehrane” tvrdeći kako ona nužno mora dovesti do ozbiljne insuficijencije nekim hranjivim tvarima, dok vegetarijanska praksa nudi na stotine primjera zdravih (čak savršeno zdravih!) ljudi koji su već više od desetljeća potpuni vegetarijanci.

ČOVJEK NIJE STVOREN KAO MESOŽDER

Ukoliko ipak želimo kompromisno rješenje, nutricionisti vegetarijancima predlažu: biljna hrana + maslac (radi nekih nužno potrebnih životinjskih proteina i aminokiselina).

Mnogi znanstvenici, nadalje, savjetuju tzv. umjereno vegetarijanstvo, dakle, eliminiranje mesa, ali istovremeno konzumiranje jaja, ribe i mliječnih prera|evina, dok ortodoksni vegetarijanci ostaju i dalje na svojim pozicijama; samo čisti plodovi bilja.

Ovi potonji pak prilažu i niz egzaktnih dokaza da čovjek od Boga nije stvoren kao mesožder. Evo nekoliko najzanimljivijih teza:
* Da je čovjek stvoren kao mesožder, sirovo meso bi mu prijalo. No, sirovo meso nam ne prija, možemo ga jesti tek jako začinjamog i dobro pečenog kako bi izgubilo izvorni okus.
* Čovjek nema očnjake za kidanje mesa.
* U pljuvački čovjeka nalazi se ferment ptijalin (neophodan za rastvaranje škroba) kojeg mesožderi nemaju.
* Čovječja solna kiselina koja sudjeluje u probavi 12 puta je slabija od one u mesoždera (koja im je potrebna da bi rastvarali kosti što ih pojedu)
* Donja vilica čovjeka se može kretati lijevo desno kao kod biljojeda, dok se kod mesoždera kreće samo gore-dolje.

Najprihvatljivija se ipak čini jedna umjerena srednja varijanta koja predlaže smanjenje količine mesa na najviše 5 dkg dnevno, što je za organizam (pogotovo ako se radi o kvalitetnom mesu) količina koja ne može izazvati nikakvih štetnih posljedica.

ZAŠTO REDUCIRATI KONZUMIRANJE MESA ?

Želimo li podastrijeti neke posve egzaktne argumente u prilog postupnom smanjenju količine mesa u našoj dnevnoj prehrani, mogli bismo navesti slijedeće:

2. PROBAVLJANJE MESA STVARA TOKSINE U PROBAVNOM TRAKTU

Kod životinja je to riješeno kraćim probavnim traktom, dok je kod čovjeka probavni trakt duži pa je samim time i duže zadržavanje toksina u organizmu što može izazvati niz neželjenih posljedica, trovanja, infekcija, bolesti itd. Najviše trpe jetra i bubrezi.

3. PROBAVLJANJE MESA JE U IZRAVNOJ VEZI S KARDIOVASRULARNIM BOLESTIMA

Organizam mesoždera može sagorjeti praktički neograničene količine kolesterola i masti bez ikakvih posljedica.

Kod čovjeka se, s povećanjem količine kolesterola, stvaraju masne naslage na krvnim žilama što je u izravnoj vezi s pojavom arteroskleroze i povišenog krvnog pritiska.

U Americi, zemlji s najvišom potrošnjom mesa po stanovniku, tvrde zdravstvene statistike:
– Svaka druga osoba danas već umire od kardiovaskularnih bolesti.
– Journal of American Medical Association tvrdi da se više od polovice smrtnih slučajeva, koji su bili posljedica neke vrste koronarnih bolesti, moglo spriječiti vegetarijanskom prehranom”

4. STATISTIKA KAŽE: RAK DEBELOG CRIJEVA U IZRAVNOJ JE VEZI S KONZUMIRANJEM MESA. Razlozi:
* Spor prolaz otrovnih tvari kroz crijeva, zbog dužeg probavljanja mesa.
* Probavom mesa stvaraju se u tijelu razni steroidni kancerogeni metaboliti.
* Probavom mesa stvaraju se i kancerogene tvari zvane NITROAMINI (spajanjem bezazlenih sekundarnih amina iz čaja ili vina s konzervansima iz mesa)

5. MESO JE PUNO OPASNIH KEMIKALIJA, (BLIZU 3.000 MEDIKAMENATA! OD HORMONA DO ANTIBIOTIKA.

Ti se medikamenti daju životinjama radi bržeg tovljenja i zaštite od bolesti, a putem hrane dospijevaju u naš organizam.

Podaci kojima se danas raspolaže su vrlo zabrinjavajući:

* Samo na korištenju penicilina i tetraciklina godiţnje se u SAD uštedi više od 2 milijarde dolara, što nepobitno upućuje na činjenicu da će stočarska i mesoprera|ivačka industrija ustrajati na trendu korištenja spomenutih medikamenata.
* Svjetska zdravstvena organizacija (WH) već odavno upozorava na štetne NITRATE I NITRITE koji se mesu dodaju zbog boje, a koji mogu biti kancerogeni.

6. ZARAZE I BOLESTI I NEČISTO]E KOJE SE PRENOSE MESOM NISU SUZBIJENE USPRKOS SVIM KONTROLAMA MESA.

Zbog loših smještajnih uvjeta, stoka namijenjena mesoprera|ivažkoj industrij i često obolijeva, a kontrola mesa je još uvijek slaba i nedovoljna. Zbog toga do potrošaća dolazi meso zaraženo gnojnim upalama, crvima, kancerogenim supstancama, a tako|er i meso zaga|eno izmetom glodavaca, žoharima i drugim nečistoćama.

Zbog svega navedenog, naravno, ne moramo odmah odbaciti meso kao namirnicu u svakodnevnoj prehrani, no podastrte činjenice u svakom slučaju dovoljne su da upozore na nužan oprez. Uz vo|enje računa o izvoru mesa i mesnih prera|evina koje koristimo, bilo bi dobro postepeno reducirati neke aspekte naše mesne prehrane. U tom smislu, mnogi stručnjaci savjetuju da bismo iz prehrane trebali postepeno početi izbacivati:
1. masnu svinjetinu
2. suhomesnate proizvode
3. divljaž i konjetinu
4. odstajalo meso