PRAVILNO DISANJE – KORAK PREMA SAVRŠENOM ZDRAVLJU

Anegdota priča da su učenici Ishikawa joga škole u Tokiju pitali jednog svog polaznika, inače ginekologa, može li se sljedbenicama joge, prilikom nekih vježbi, pomaknuti dijafragma (spirala).

– Oh, nikako – glasio je odgovor – Vjerujte mi dijafragma je sposobna izdržati mnogo spektakularnije položaje od ovih vaših?!
No, kad je riječ o onoj drugoj dijafragmi (plućnom mišiću, ošitu), onda je međusobni utjecaj višestruk. Dijafragma je vrlo bitna kod tzv. abdominalnog ili trbušnog disanja, a procesom dubokog disanja dijafragma se održava u svojoj optimalnoj funkciji.
„Disati znači živjeti“ drevni je jogijski aksiom, a i u našoj se civilizaciji disanje izravno povezuje sa životom, čak i terminološki („udahnuti život“ ili „na izdisaju“ samo su neke od svakodnevnih fraza). Mnogi drevni kineski liječnici smatrali su da je i pojava tumora izravna posljedica nedostatnog dotoka kisika u tkiva i stanice, pa su disanju poklanjali posebnu pozornost u svim iscjeliteljskim metodama.
Prosječni čovjek našeg podneblja počinje svoj put prema dubokom disanju zabludom kako je „najvažnije duboko udahnuti“, a sve ostalo doći će samo po sebi. Pogrešno! Niti je najvažnije duboko udahnuti i napuhnuti se poput lopte za pilates, niti sve počinje udisajem.
Nego…
Savršeno disanje počinje prije svega aktiviranjem i jačanjem SVIH mišića koji sudjeluju u procesu disanja. Uz dijafragmu, tu su nezaobilazni trbušni mišići, međurebrani (interkostalni) mišići, ali i neki mišići leđa, ramena, lica, pa čak i nosa…