OTPORNOST NA BOLESTI

Jedna od teorija o „Titanicu“ uvjerava nas kako do tragedije ne bi došlo da je brodogradilište „Harland and Wolff“ poštivalo zadane standarde kvalitete zakovica kojim je spajan onaj dio bočnog lima što ga je probila fatalna santa 1912.

Na predavanju za vrhunske sportske trenere na Tokijskom sveučilištu, američki je nutricionist Bernd Wallace rekao slikovito:
„Svatko je od nas mali „Titanic“ kojeg čeka njegova santa, a svakim svojim obrokom određujemo njegovu sudbinu kad do tog susreta dođe.“ Bio je to uvod u teoriju da svakim obrokom gradimo svoje tijelo stvarajući više ili manje otporan stroj čiji će vijek trajanja ovisiti o milijardu čimbenika (od genetike, do psihe, fiziologije i tko zna čega još).

Opasnost leži u istini da je mladi organizam neusporedivo otporniji na „pogreške u opskrbi“ zahvaljujući vrlo učinkovitim obrambenim mehanizmima eliminiranja štetnih tvari i prečesto nismo svjesni činjenice da taj zaštitni sustav s godinama slabi, pa postajemo žrtve otrova koje je nekada tijelo s lakoćom eliminiralo.

Redovito vježbanje jedan je od načina da tijelo dugo zadrži ovu funkciju obrane, a vježba koju vam prezentiramo uz ovaj članak na tom planu daje izvanredne rezultate. U početnom stavu „na sve 4“ uz udisaj spuštamo (uvijamo) leđa prema dolje uz istovremeno podizanje glave. Zadržimo dah koliko je ugodno, a zatim, uz polagani izdisaj, spuštamo glavu i podižemo leđa, pa opet malo zadržimo dah. Ruke i noge miruju.