NAUČITE JOGIJSKO DISANJE

„U životu nisam vido jadnije stvorenje od toga čovjeka koji je sav stisnut stajao preda mnom“.
Tako otprilike počinje svoju knjigu „Učim jogu“ jedan od prvih europskih jogija Andre Van Lysebeth. Najzanimljivija je u svemu bila činjenica da su brojne zdravstvene tegobe koje je imalo to „jadno stvorenje“ poticale od plitkog, kratkog i nepravilnog disanja. Naravno, veliki europski jogi vjerojatno je ipak malo pretjerao u tom svom uvodu, ali mu je apsolutno točna konstatacija kako brojne zdravstvene tegobe potiču od jednostavne činjenice da suvremeni čovjek ne zna disati.

Japanski pulmolog Hidekazu Kawaguchi, po završenom istraživanju uredskih službenika firme „Fuji“, izrekao je još 1974. godine frapantnu konstataciju: „Prosječan službenik tijekom prosječnog dnevnog udisaja koristi tek desetinu svog vitalnog kapaciteta?“.
Statistike suvremenih centara joge u Europi i Americi pokazuju da je učenje pravilnog disanja, uz stres i bolove u kralješnici, najčešći razlog zbog kojeg ljudi počinju vježbati jogu. Jogom ne samo što učimo kako iskoristiti naš puni kapacitet pluća, nego ga redovitim izvođenjem vježbi (asana) kod kojih je disanje vrlo bitno, održavamo u dobroj funkciji do poznih godina života. Jer…
… ima još jedna loša vijest:
Nakon navršene 50. godine, čovjekov dišni sustav postepeno i nezadrživo svake godine gubi oko 3,5 posto od svoje učinkovitosti, a kapacitet pluća bespovratno se smanjuje. Kod netreniranih osoba taj proces počinje mnogo ranije, a o pušačima da i ne govorimo.
Što poduzeti?

Premda je prilično obeshrabrujuće da ne možemo zaustaviti prirodno smanjenje učinkovitosti našeg respiratornog aparata, ipak ostaje činjenica da još uvijek možemo jako mnogo učiniti da ga održimo maksimalno učinkovitim u granicama koje nam okolnosti i genetsko naslijeđe omogućavaju. Joga poznaje niz vježbi koje izvanredno pridonose optimalnom održavanju dišnog sustava.