MOŽEMO LI SMRŠAVITI – MEDITACIJOM?

Ma koliko se to u prvi trenutak činilo čudnim, eksperti joge smatraju da je nemoguće računati na uspjeh u reduciranju tjelesne težine, izostave li se, uz redovito vježbanje, seanse meditacije iz svakodnevne rutine. Naše nerazumijevanje proizlazi iz činjenice da skidanje težine smatramo nečim isključivo “tjelesnim”, dok meditaciju automatski svrstavamo u duhovnu sferu, postavljajući istovremeno oštru granicu ovih dvaju aspekata ličnosti.
I u tome je velika pogreška.
Jer, niti je skidanje težine, kažu drevni jogiji, isključivo “fizički” fenomen, niti je meditacija nešto što djeluje samo na duh. Naprotiv, duhovno i fizičko u nama su toliko povezani da je u suštini vrlo teško razlučiti jedno od drugoga. Meditacija ima cijeli niz posve fizičkih učinaka (reguliranje krvnoga pritiska, normalizacija rada srca, prevencija bolesti zglobova itd), dok je nakupljanje suvišnoga sala vrlo često isključivo psihološki uvjetovano. I zapadna medicina, uostalom, naglašava da veliki broj slučajeva prekomjerne težine ima u osnovi psihološki uzrok.
Dr. Maria Simonson s Klinike za zdravlje, stres i težinu iz Baltimorea tvrdi:
– Gotovo 85 posto slučajeva gojaznosti uzrokovano je psihičkim razlozima. Glavni krivac je stres.
I zato, savjetuje posebice ženama dr. Simonson, prije nego li počnete jesti, zapitajte se: “Jedem li jer sam gladna ili zato što sam uzrujana?”
Logika stvari govori da ovako nakupljanje viška težine možemo eliminirati na dva načina: teškim vježbama i redukcijom prehrane ili umirenjem duha čime automatski nestaje i želja za pretjeranim uzimanjem hrane.

KOJU HRANU ZAPRAVO TREBA NAŠE TIJELO?

Jogijska meditacija, dokazano je, smiruje naš duh. Mirniji duh otporniji je na stres i manje podložan “prežderavanju zbog nervoze”, to je već odavno poznato. No, ima jedan mnogo bitniji aspekt psiho-fiziološkog djelovanja jogijskih vježbi (asana) i mentalnih tehnika meditacije koji zaslužuje da bude podrobnije obrađen. Jedno drevno pravilo joge (i ne samo joge) kaže da je u svemu najbolje osluškivati i slijediti istinske potrebe našega tijela. Jer, tijelo je savršen mehanizam, koji isto tako savršeno osjeća što mu u određenom trenutku treba. Na nama je samo da pažljivo osluškujemo što nam to tijelo poručuje i slijedimo njegove potrebe. Upravo je to onaj „glas Božji“ o kojem je govorila Oprah.
Na jednom predavanju o mršavljenju u zagrebačkom Medical Yoga centru, međutim, jedan je duhoviti poslovni čovjek primijetio:
“Slažem se da u prehrani treba slijediti istinske potrebe našeg tijela. Ali, što ako osjećam da moje tijelo BAŠ ISTINSKI TRAŽI janjetinu s češnjakom i pola litre bijeloga?”
Drugim riječima, njegov “glas Božji” je vrlo precizan i posve određen. A s druge strane zahtijeva nešto pretjerano i – po strogim jogijskim pravilima – nedopustivo!? U čemu je problem? I kakve veze može u rješavanju toga problema imati meditacija? Pođimo redom…
Jogijska meditacija, prema teoriji starih jogija, ali i suvremenim znanstvenim istraživanjima, “savršeno čisti komunikacijske sustave organizma”. To znači da s vremenom postajemo svjesni ISTINSKIH signala koje nam tijelo šalje, pa tako i svih signala glede prehrane. Drugim riječima, postajemo svjesni svojih istinskih potreba za hranom što nam daje mogućnost da te potrebe zadovoljavamo u onoj mjeri u kojoj je to za tijelo optimalno; niti nedostatno, niti pretjerano.
Treba konstatirati, zapravo, da smo u svakodnevnom životu – putem medijske poplave reklama, nametnutih životnih stilova i bezbrojnih nepotrebnih potrošačkih navika – neprekidno izloženi brojnim primamljivim utjecajima koji izazivaju niz želja i potreba. Te želje, reći će učitelji joge, uglavnom su egoistične, usmjerene na zadovoljavanje naših tjelesnih i osjetilnih užitaka (najčešće za hranom, pićem, ugodom, seksom i sl.) ali i na niz naših socijalnih potreba (za dominacijom, novcem, ljubavlju itd). Sve to, odvlači nas od ISTINSKIH POTREBA NAŠEG TIJELA I DUHA, čime se udaljavamo od svoje iskonske suštine i kontakta s vječnim zakonima prirode.