MENOPAUZA NE MORA BITI NOĆNA MORA
Na prezentaciji svoje knjige “The Silent Passage” (Tihi prijelaz), američka spisateljica Gail Sheehy objelodanila je iznenađujući podatak da se više od 65 posto američkih žena panično boji menopauze, čak više nego smrti od raka ili infarkta, pa pomalo dramatično konstatira kako „godine koje slijede nakon smrti hormonalnih vulkana, jajnika, za mnoge žene predstavljaju mučni nagovještaj kraja svih radosti života.“
Stvarnost, nažalost, doista ne nudi osobito lijep scenarij onoga što nazivamo postmenopauzom. Gubitak estrogena u krvi rezultira nestajanjem kalcija iz kostiju i drastičnim gubitkom koštane mase čak 3-5 posto godišnje, gotovo 30 posto u 10 godina. Za to vrijeme raste postotak potkožnog sala, krvne žile napada ateroskleroza pa je srce pod povećanim naporom, krvni tlak se povećava, sve su češća prsnuća stjenki krvnih žila, a dotok kisika u stanice sve slabiji. Uz to, počinju „valunzi“, depresije, potištenost…
Ipak, nije sve tako crno. Još je na VI. Međunarodnom kongresu o menopauzi 1990. u Bangkoku konstatirano da način života, a posebno osobni stav žene, kao i stav njezine okoline, mogu bitno umanjiti tegobe ovog životnog razdoblja koje za sve žene svijeta, kažu istraživanja, počinje otprilike sa 51 godinom. Uravnotežena prehrana, odvikavanje od pušenja, smanjeno uzimanje alkohola i kofeina te redovito lagane rekreacijske vježbe mogu teškoće vezane uz menopauzu svesti na najmanju mjeru. Antropologa Marthe Frent navodi da, poštujući ova pravila, mnoge žene u Indiji ne pate od depresije, izjavljujući čak da se osjećaju „oslobođene ograničenja mladosti“, naglašava kako u japanskom jeziku uopće ne postoji termin “valunzie”, a 65 posto Japanki i više od 50 posto Kineskinja ne smatraju simptome menopauze osobito neugodnima.
