KONCENTRACIJA MISLI MIJENJA TIJELO
Neovisno o tome definiramo li ljubav kao najplemenitiju od svih emocija (L. Taylor) ili možda samo kao privremeno stanje akutnog psihičkog poremećaja (W. Alen), ortodoksni psiholozi sve će pokvariti konstatacijom (A. Maslow) kako je u suštini sve to tek posljedica složenih biokemijskih procesa u mozgu. I otvorit će ono vječno pitanje neprekidne međuzavisnosti našeg tijela i duha.
No, kakve sve to ima veze s vježbanjem?
Jogijski teoretičari, premda nisu izučavali ni Platona, niti Aristotela (a pogotovo ne Marxa) ipak su milenijima unatrag analizirali odnos duhovnog i materijalnog, posebno utjecaj psihe na tijelo i obrnuto. I zaključili su isto ono što i većina suvremenih sportskih trenera: učinak treninga je barem 20 posto veći ako svoje misli potpuno usredotočite na tijelo tijekom vježbanja. Psiho-fiziologija je, naime, davno dokazala da svaka naša misao doslovce iste sekunde(!) djeluje na tijelo; na stjenku želuca, na srce, tlak, krvne žile, crijeva… Stoga tijekom bilo koje vrste rekreacijskog ili vrhunskog sportskog treninga treba biti apsolutno koncentriran ne samo na „motoriku“, tj. pravilno izvođenje pokreta, nego na tetive, disanje ili otkucaje srca. Misli moraju dati impuls tijelu, poticati ga, ali i registrirati što se sve događa „s druge strane“, u zglobovima, kralješnici, mišićima…
Vježbe joge, koje se u pravilu izvode polako i kontroliranim pokretima, pružaju izvanrednu priliku usvojiti ovakav pristup treningu. Posebno se kod ove današnje koncentrirajte na disanje i aktivnost mišića slabinskog dijela kralješnice!
