JOGOM PROTIV BOLOVA U ZGLOBOVIMA

Iako na crnoj statističkoj ljestvici bolesti srca i krvnih žila drže tužni rekord činjenicom da je svaka druga smrt njihova izravna ili posredna posljedica, za većinu populacije, međutim, različite ortopedske bolesti predstavljaju najveći problem i u većini zemalja svijeta upravo su ove tegobe najčešći uzrok odlaska liječniku.
Artroza, spondiloza i druge bolesti zglobova u današnjem svijetu toliko su česte da, obzirom na produljenje ljudskog vijeka, prestaju biti samo medicinski, a postaju svojevrstan socijalni problem (bolovanja, radna nesposobnost, invaliditet itd)
Tempo suvremenog života, stresovi, odsustvo prirodnog kretanja, loša prehrana i niz drugih faktora situaciju čine još težom, a budućnost teško da će donijeti bolje dane.

Zanimljivo je, međutim, da su mnogi ortopedski problemi kod čovjeka prisutni već milenijima; primjerice, artrotske promjene na zglobovima poznate su već odavna i sigurno su stare kao i ljudski rod. Nađene su na kosturu pračovjeka i na kostima egipatskih mumija. Naravno, slaba nam to može biti utjeha, baš kao i duhovita konstatacija jednog ortopeda kako mu se čini da zglobovi danas imaju kao glavnu funkciju – izazivati bol.

PRAVI UZROCI ČESTO NEPOZNATI

Iako je na razini analize patologije nastanka raznih degenerativnih promjena sve uglavnom poznato, mnoge zagonetke još nisu riješene. Primjerice, zna se da je primarna patološko-anatomska promjena kod artroza  degeneracija zglobne hrskavice. Sekundarno nastaju promjene na zglobnim tijelima i mekim strukturama zgloba (čahura, ligamenti, tetive, mišićno i vezivno tkivo). Zglobna hrskavica kao braditrofno tkivo nema vlastitih krvnih i limfnih žila niti živčanih vlakana, hrani se difuzijom iz sinovijalne tekućine, suphondralne kosti i oskudnih krvnih žila na hvatištima za kost, a ta „prehrana“ često zna biti manjkava iz niza razloga.

Nema određenog stava o „glavnom“ ili „najčešćem“ uzroku tegoba u zglobovima. Katkada i klinička slika može biti zbunjujuća čak i ekspertima. Recimo, zdravom razumu čini se da je trošenje zgloba (pogotovo hrskavičnog dijela) glavni i najčešći uzrok artritisa, no s tog stajališta teško je objasniti činjenicu da mnogi ljudi nikad ne dobiju artritis, mada izlažu svoje zglobove izuzetnim naporima. S druge strane kod nekih je artritis nastao nakon dugogodišnjeg sjedećeg posla za stolom, a da ne spominjemo da određena mjesta na tijelu, koja su česta meta artritisa (na primjer, prsti) uopće ne nose nikakvu težinu.
Novije teorije o artritisu spominju hormone, genetiku, slamanje imunološkog sustava, prehranu i druge činitelje.
Ne manju važnost u anamnestičkim podacima ima zanimanje bolesnika (fizički ili psihički rad, stojeće, sjedeće ili stojeće-sjedeće radno mjesto, uvjeti na radu), način prehrane (kakvoća, količina), te navike (alkohol, pušenje, lijekovi). Ne smije se zaboraviti na pitanja o redovitosti stolice i mokrenja i o spolnim zarazama.
Na kraju cijele priče, logično se nameće zaključak da je točan uzrok – nepoznat.

KAKO JOGA MOŽE POMOĆI

Ortopedski i fizijatrijski se zna: Osnovni postupci u liječenju problema sa zglobovima su fizikalno liječenje i rehabilitacija. Vježbanjem se nastoji održati pokretljivost zglobova, što je moguće veći opseg pokreta. Isto se tako nastoji održati ili povećati mišićna snaga u mišićima koji se nalaze oko zgloba i time pridonose njegovoj stabilnosti. A tu su naravno i brojni postupci poticanja cirkulacije u zglobovima i okolnim tkivima i mišićima.

A joga, svojim vježbama, djeluje upravo u tim segmentima: razgibava zglobove, aktivira i jača muskulaturu, te pospješuje cirkulaciju!

Razumljivo je stoga da u popularnoj američkoj ediciji „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ piše: Čitav niz joga položaja može imati blagotvorni učinak na artritis i
Joga, naravno, ne može liječiti koštano-zglobne bolesti, ali kod mnogih može usporavati tijek i pogoršanje, a djeluje (navedeno u prethodnom stavku) kao izvanredna prevencija i dobra komplementarna terapija klasičnom medicinskom tretmanu. Joga se preporuča za održavanje funkcije zgloba u svim slučajevima artritisa i artroze i ostalih oboljenja zgloba kod kojih zbog bolova postepeno dolazi do smanjenja opsega pokreta, a to kasnije djeluje ne samo na gubljenje funkcije zgloba, nego i na premećaj statike kralješnice.

KRETANJE, RAZGIBAVANJE I JAČANJE!

U okolini se zglobova nalaze mišići, mišićne ovojnice i tetive, hvatišta tetiva te pojedini izdanci zglobne čahure – sinovijske burze ili sinovijske vreće. Sve te strukture koje se nalaze u neposrednoj okolini zglobova znatno pridonose primjerenoj funkciji zglobova. Zglobovi koji su okruženi brojnim i snažnim mišićima stabilniji su od drugih zglobova.
Milijuni sportaša i rekreativaca danas koriste različite zaštitne „bandaže“ kao neizostavni „rekvizit“. Mnoga od tih pomagala suvremene su izrade, s nizom tehničkih detalja i doista mogu mnogo pomoći. Pa ipak, na pitanje „Koji su štitnici za zglobove najbolji“, američki sportski liječnik dr Steven Knapp je odgovorio: „Jaki mišići koji ih drže“.
Niz je jogijskih vježbi koje jačaju i razvijaju muskulaturu, a doslovce tisuće različitih položaja tijela i katkada čudnih savijanja, imaju za svrhu garantirati da će doslovce svaki mišić na tijelu biti aktivan i u funkciji. Posebnu grupu vježbi joge čine asane za jačanje i funkcionalno održavanje mišića koji učvršćuju zglobove. Njihov raspon se kreće od onih najlakših, do vrlo zahtjevnih i prosječnom vježbaču neizvedivih. I upravo ta raznolikost garancija je da svatko u lepezi jogijskih vježbi može pronači one koje mu odgovaraju.

U fizioterapiji u ortopediji najviše se – nekoliko tisuća godina(!) –  primjenjuje kineziterapija, liječenje aktivnim pokretom (medicinska gimnastika, ortopedska gimnastika i terapijska fiskultura). Aktivni pokret jest biološko-specifični podražaj za tkivo. Svaki organ u toku rada prima biološke podražaje, a oni uvjetuju ponovnu izgradnju i regeneraciju tkiva. Pokret, nadalje, intenzivira krvni optok, što je bitan faktor svakog (samo)izlječenja.
Nadalje, svako oštećenje zgloba uzrokuje poremećaj cirkulacije, te puknuće mnogih krvnih žila i kapilara što je izazvalo nakupljanje hematoma u tkivima. Jogijskim vježbama, bez velikih opterećenja, ponovo se potiče cirkulacija, a time i uklanjanje nakupljenoga “smeća” iz tkiva. Mnoge jogijske vježbe imaju osjetno prisutan faktor istezanja mišića, a istezanje mišića značajno pospješuje cirkulaciju. Naravno, prirodan put pojačanja cirkulacije uvijek je reaktiviranje mišića koji su duže vrijeme mirovali, ali su upravo ti mišići u pravilu već atrofirali (dugo mirovanje, gips i sl), pa nisu sposobni za veće napore. Joga, svojim laganim pokretima, s punom kontrolom, a umjerenim naporom, pokazala se mnogo boljom od klasičnih rekreacijskih aktivnosti.