JOGA ZA ZDRAVLJE, MIŠIĆE, KRVNI TLAK, APETIT…

U svom zanimljivom udžbeniku popularne fiziologije, dr. Ulrike Sonnenfeld je još davne 1956. napisala:
„Bolnička praksa pokazuje da prosječni pacijent samo 10% trpi od boli. Ostatak od 90% najčešće je –  dosada. Mnogi liječnici ustvrdili su da se bolji osjećaji i jača želja za oporavkom rađaju u pacijentu, kojemu se skrati vrijeme mirovanja u krevetu i što prije počne s kretanjem i vježbama.“

Kasnija istraživanja, ne samo da su potvrdila ovo stajalište, nego je prezentiran niz dokaza da mišićna aktivnost (i kretanje općenito) imaju presudan utjecaj, ne samo na oporavak bolničkih pacijenata, nego i na kompletno zdravlje. Dokazano je, primjerice,da je gotovo nemoguće održati normalni kemizam krvi sve dok je bolesnik neaktivan, pa makar se trudili da dobiva boru hranu.
Naravno, sve to jednako vrijedi i za zdrave ljude.

Aktivnost mišića, a posebno velikih mišićnih skupina, pomaže, da se poboljšaju metabolizam, puls, krvni tlak, apetit, opće raspoloženje, mišićni tonus, pa čak i kemijski sastav krvi. Svemu tome, neurolozi još dodaju neke običnim smrtnicima komplicirane konstatacije kako „muskularni tonus energizira kortikalne centre“ što bi u prijevodu otprilike značilo da aktivnost mišića omogućava bolje učenje, pamćenje i koncentraciju.

Zašto sve ovo navodimo?
Zato što vježba koju vidite na slici stimulira upravo aktivnost velikih mišićnih grupa leđa i natkoljenica, ali njezino je zdravstveno-terapijsko djelovanje mnogo šire od jačanja mišića.
Slično je i s brojnim drugim vježbama, ne samo u jogi; njihova „skrivena“ djelovanja na srce, krvotok, otpornost i opće zdravlje, neusporedivo su vrednija  od onog vidljivog djelovanja na mišiće.
Nažalost, ima i suprotnih učinaka. Pretjerani trening mišića može onemogućiti neke bitne fiziološke procese. No, to je već neka druga priča…