JOGA: PUT DO SAMOPOUZDANJA I MENTALNE SNAGE
Sir Edmund Hillary, prvi čovjek koji se uspeo na Mount Everest, u legendu je ušao i svojom čuvenom rečenicom ispred fotografije Himalaje: „Planino, pobijedila si me. Ali, ja ću se vratiti. I pobijedit ću te. Jer, ti ne možeš postati većom, a ja mogu“.
Nažalost, mnogi ljudi nemaju ovakav odnos prema problemima i teškoćama, a jedna od praktičnih posljedica ove činjenice je i 20 milijuna raznih knjiga o samopomoći i pozitivnom mišljenju koje se godišnje prodaju u svijetu. Sve, međutim, prečesto ostaje samo na „korisnoj knjizi kraj uzglavlja“ pa psiholog Helmuth Wienecke poručuje:
„Nedostatak energične odluke tjera nas da prečesto postajemo tragične žrtve vlastite mentalne slabosti“.
Jogijska je znanost i praksa tijekom nekoliko milenija razvila brojne tehnike (seanse) koje katkada doista mogu na čudesan način razviti samopouzdanje i osjećaj hrabrosti u svakodnevnim aktivnostima i projektima. Osnova svega, uče jogiji, je čvrsta odluka i beskrajna volja na putu ostvarenja cilja. No, čak i bez posebnih seansi, obični čovjek kroz stotinu dnevnih situacija i okolnosti može postupno razvijati vlastiti osjećaj samopouzdanja; potrebno je samo neprekidno biti usredotočen na taj cilj.
A gdje je u svemu mjesto vježbi; fizičkih vježbi (asana) poput današnje? Nedvojbeno je da izvođenje složenih vježbi razvija osjećaj samopoštovanja i snage, a taj se osjećaj prenosi s vremenom na sve oblasti našeg djelovanja. Treba reći, međutim, da je „teška vježba“ vrlo rastezljiv pojam: vrhunskom gimnastičaru, primjerice, niti današnja vježba nije osobito teška, a nekom rekonvalescentu ili invalidu čak i najjednostavniji pokreti predstavljaju krajnje bolan napor.
