JOGA KAO SPAS ZA SUVREMENOG MUŠKARCA
Zanimljiv je dijalog s tržnice prenijela nedavno jedna radijska postaja. Na opasku mlade dame da su joj krumpiri skupi, ova je odgovorila: „Nisu moji krumpiri skupi, nego si se ti loše udala!“ Istovremeno, na jednom internetskom forumu o idealnom muškarcu, jedan je iskreno napisao: „Prevalio sam četrdesetu, bolestan sam, nezaposlen i ne osobito lijep. Kome bih ja mogao biti idealan?“ Ove se dvije izjave savršeno uklapaju u sociološke studije prema kojima je suvremeni muškarac neprekidno u žrvnju svojih želja, paklene konkurencije svakodnevnog businessa i onoga što se od njega u „kao muškarca“ očekuje.
Prema europskim statistikama od 10 fatalnih rizika sredovječnog muškaraca, na vrhu su bolesti srca i rak, zatim depresija (isto kaže i Svjetska zdravstvena organizacija), a na osmom samoubojstvo, čak češće od bubrežnih tegoba ili Alzheimera. Iako, dakle, suvremeni muškarac ima puno važnijih briga od razmišljanja „kako postati idealan“, iznenađujuće je koliko je malo muškaraca spremno učiniti nešto za svoje zdravlje, za razliku od žena koje puno više o tome misle. Francuski psiholog Jean Luc Rolland pripisuje to tzv „povijesnom osjećaju sramote od priznanja vlastite ranjivosti“, koja kao da je genetski tisućama godina usađena u mušku psihu zbog čega se muškarci prečesto iscrpljuju preko granica svojih mogućnosti nastojeći postići uspjeh u poslu, zanemarujući pritom alarmantne signale svoga tijela o „postupnom procesu unutrašnjeg raspadanja“ kako to pomalo dramatično naziva Rolland.
Iako je joga nizom ozbiljnih medicinskih istraživanja dokazana kao izvanredno uspješna u prevenciji niza bolesti suvremenog muškarca (kojima se posljednjih godina pridodaje i sve više pratećih tegoba „andropauze“), još je uvijek, posebno u Hrvatskoj, neka vrsta „ženske rekreacijske discipline“. Muškarci uglavnom odabiru „hakl“ (gdje lome dotrajale ligamente), tenis na kojem se prekomjerno živciraju, ili jednostavno ne odabiru ništa, nego rade 12 sati dnevno u paničnom strahu od poslovnog kraha. Posljedice nije teško predvidjeti i već se pokazuju.
