JOGA KAO PREVENCIJA BOLESTI I OZLJEDA SPORTAŠA

„Ove će godine svaki sedmi sportaš završiti na operacijskom stolu, a kod svakog trećeg pogoršat će se već postojeća kronična ozljeda, koja će većini stvarati probleme do kraja života. I nažalost, malo će ih doživjeti duboku starost.“ Riječi su ovo Johna Douillarda, nekada profesionalnog triatlonca, a kasnije člana vodstva New Jersey Netsa i najvećeg američkog autoriteta za primjenu ajurvedske medicine u sportu.

U svojoj knjizi „Tijelo duh i sport“ upozorio je: „Američki sportaši čine fatalnu pogrešku, ne slušaju najvažniju osobu na svijetu – sebe samoga“.

Ova konstatacija zapravo je citirana davna misao drevnih jogija kako je za opće zdravlje presudno pažljivo „osluškivati svoje tijelo“, jer nam ono neprekidno (i nepogrešivo!) u svakom trenutku signalizira ako mu činimo nešto loše. Nažalost, najčešće ne slušamo te poruke. Prof. dr. Radovan Medved, na jednom je predavanju studentima zagrebačkog Kineziološkog fakulteta rekao: „Pogrešno je reći kako ahilova tetiva puca iznenada. U 9 od 10 slučajeva, pucanju su prethodili bolovi, katkada jedva primjetni, ali bolovi koji su upozoravali na ono što bi moglo doći“

Jedna od zakonitosti jogijskog vježbanja, ali i rekreacijskog vježbanja općenito, jeste upravo osluškivanje svoga tijela; disanja, otkucaja srca, stanja zglobova, naprezanja mišića… sve to mora funkcionirati savršeno skladno i lagano, bez bolova i neugode. Onog trenutka kad neka vježba postane neugodna, kaže jedno pravilo, prestaje biti zdrava i korisna.