JOGA I REKREACIJA: NIKAD SE NEMOJTE FORSIRATI!
U jednom je klasičnom udžbeniku joge davno napisano: „Ako ste kruti i ne uspijevate izvesti neku vježbu, ne očajavajte. Samo recite sebi „Ja to mogu“ i vježba će uskoro izgledati savršeno“. Već 30 godina uzalud tražim dokaz ovoj nevjerojatnoj mogućnosti autosugestije, no praksa uglavnom donosi posve drukčije scenarije.
Pokuša li početnik izvesti vježbu sa slike, vjerojatno će osjetiti bolove u koljenima, natkoljenicama ili vratu i sasvim sigurno nikakva mu autosugestija neće pomoći. Umjesto toga, evo četiri temeljna savjeta.
Prvi: ne omalovažavajte odmah sebe konstatacijama tipa „Uh, ni za što nisam“, jer time dodatno rušite vlastito samopoštovanje. Drugi: vjerujte kineziolozima da je u rekreaciji najbolje vježbati bez forsiranja, sa 75 posto intenziteta. Treće: vjerujte starom jogijskom pravilu da vježba prestaje biti korisna onog trenutka kad postane bolna. I konačno četvrto i najvažnije: Vjerujte svome tijelu kad vam poručuje „Dosta, to me boli!“
Iako se neupućenima čini da im ova vježba „lomi koljena“ klasici joge uvrštavaju je upravo u izvanredno učinkovite asane za prevenciju i terapiju ozljeda i degenerativnih promjena na koljenima, jer zahvaljujući fiziološkom mehanizmu reaktivne hiperemije izaziva snažan poticaj cirkulacije odmah po završenoj vježbi.
Spomenimo još na kraju da sklopljeni položaj dlanova, premda asocira na molitvu, nema baš nikakve veze s religijom; to je zapravo, biomehanički i anatomski, pozicija ruku koja maksimalno olakšava disanje.
