DAVNE FRUSTRACIJE VRAĆAJU SE KAO FIZIČKE ILI PSIHIČKE BOLESTI
Na tvrdnju kako je znanstveno dokazano da su muškarci inteligentniji od žena zabilježena je ona već povijesna izjava glumice Marlen Dietrich:
– Možda, mada još nisam srela ženu koja bi trčala za muškarcem samo zato što ima lijepe noge!
Njemački psiholog Karl Heinz Wiesner iskoristio je u Essenu 1987. upravo ovu izjavu kao uvod u prezentaciju svog mnogo manje vedrog istraživanja kako ukorijenjene predrasude u određenim životnim okolnostima žena mogu katastrofalno djelovati na njihovo psihičko zdravlje. Na uzorku od 970 žena, hospitaliziranih (1970-1977) zbog raznih psihičkih poremećaja, Dorbandt je ustvrdio da brojne životne frustracije rezultiraju mnogo ozbiljnijim psihičkim problemima ako su praćene predrasudama, te se pretvaraju u vrlo bolno iskustvo, koje potom biva potisnuto u podsvijest odakle nevjerojatnim snagom razorno djeluju na mnoge aspekte ličnosti; fizičke i mentalne podjednako.
Zanimljivo je da mnogi suvremeni psiholozi sve češće kao komplementarne terapije kod liječenja ovakvih stanja preporučuju ono što su drevni jogji savjetovali prije 3.000 godina: redovitu fizičku aktivnost i meditaciju. Fizičke vježbe pridonose „zdravoj psiho-fizičkoj infrastrukturi“ (termin je lansirao kineziolog dr. Mark Kruger) koja predstavlja temelj snažnoj psihičkoj osobnosti. Meditacija, poznato je, predstavlja izvanredno učinkovit sustav eliminiranja nakupljenih starih frustracija. Jogiji te katkada zaboravljene traume nazivaju „samskarama“ ili „ožiljcima duše“ i smatraju ih uzrokom mnogih bolesti; od depresije, glavobolje i raznih fobija, do bulimije, srčanih smetnji, pa čak i degenerativnih promjena na zglobovima.
U svakodnevnom vježbanju nije toliko važno „koju vježbu odabrati“ koliko je bitno odrediti razinu intenziteta kojeg tijelo može podnijeti. Suviše lagane vježbe neće imati učinka, a preteške vježbe nose rizik ozljede i – što je puno opasnije – rezultiraju nervozom i nezadovoljstvom vlastitim tijelom. Budite, dakle, oprezni odaberete li današnju vježbu kao „svoju“.
